Svetski mega car u Nišu
Dobro zagrejana publika, što zbog velike gužve, što od alkohola, bila je spremna da se još jednom pokloni pred svetskim mega carem, Rambom Amadeusom. Nakon kašnjenja od četrdeset minuta, na šta smo već odavno navikli, počeo je koncert. Zapravo, početnih petnaestak minuta je više podsećalo na tonsku probu negoli na koncert. Sitni tehnički problemi su na svu sreću brzo otklonjeni.
Too smart for Rock ’n’ Roll, Don Kihot i Sančo Pansa, Jedno te isto, Koliko je jedan, Fantastične glasovne mogućnosti, Karakter, Zastavnik Džemo, Holesterol… Čitav repertoar obilovao je dugim improvizacijama, šaljivim upadicama Ramba kao i maestralnom demonstracijom muzičkih sposobnosti bubnjara Igora Maleševića i basiste Miroslava Tovirca. Nakon sat vremena od početka koncerta, Rambo Amadeus & Two Winnetous je dobio pojačanje u liku niškog perkusioniste Gorana Đorđevića Soleta (Kerber, Hazari) koji nije napuštao scenu do kraja koncerta.
Dva i po sata neprekidne svirke pred oko dve stotine ljudi završeno je pesmom Don’t happy, be worry i uz tradicionalne pokliče publike: ,,Čobane vrati se, ovce tvoje ne mogu bez tebe.’’
Opet se možemo osvrnuti na to kako je Feedback mali za sve koji su želeli da dvadeset i drugom februaru kažu zbogom uz muziku Ramba Amadeusa, kako ozvučenje nije bilo adekvatno i slične probleme koji su neminovnost malih mesta i skromnih organizacija. Ali baš u tome je magija i draž klubske svirke.
Samo takva mesta omogućuju prisnost publike i izvođača, daju onu intimnost neophodnu za protok energije, čiste muzičke energije koja nas odvodi daleko od svakodnevnice, rutine, kolotečine… u svet magaraca i srebrnih odela ,,šarmantnog kralja šaljivog popa’’.
Autor izveštaja: Stevan Stanojlović