Krembou i Popečitelji: veče bez reči
Prethodne večeri Nišlije su imale priliku da u Feedbacku uživaju uz muziku dva benda koji bez ijedne reči ostavljaju publiku bez teksta.
Prva je, kao predgrupa, svirala grupa Krembou iz Niša. Ova grupa nastala je pre nešto više od godinu dana ali je, bez obzira na mladost grupe i njenih članova, već više puta imala priliku da pokaže koliko vredi. Svirali su na manifestaciji “U susret Nišvilu” u dvorištu Banovine kao predgrupa američkom Elmhurst big bendu, predstavljali su Nišville jazz festival na Youth Fair-u u Novom Sadu i na Turističkom sajmu u Beogradu, a februara su, u Nišu, svirali i kao postgrupa Rambu Amadeusu koji je bio oduševljen njihovom svirkom. Grupu čine Dušan Milenković (gitara), Miloš Dabetić (bas), Milica Rašić (klavijature) i Vlajko Jovanović (bubnjevi). Ovom prilikom, pred pedesetak ljudi, izveli su šest pesama od toga i obradu pesme Nothing (Depeche Mode) sa kojom su došli do finala na konkursu “Be in Depeche Mode”. Sviraju instrumentalnu muziku, fuziju fanka i džeza (ima i bluza) i ko zna još čega, što na kraju krajeva nije ni bitno. Bitno je da sviraju (i zvuče) odlično.
Posle Nišlija, negde oko pola jedan, na red dolazi još jedan instrumentalan bend-Popečitelji. Njihov povod za dolazak u Niš bila je promocija novog albuma „Sijalica“. Pred oko stotinak prisutnih ljudi izveli su skoro ceo novi album (Novo društvo, Loše društvo, Aha, Uđite, Zlatna sredina, U grad, Sijalica...), ali i neke starije pesme (Raspoloženje, Kombinovana soba). Žanrovsko određenje opet se pokazalo nevažnim (sami kažu da sviraju Funk, Folk, Punk, Rock Tribal), o tome niko nije razmišljao. Braća Furunović (Saša i Goran) i Radeta Vulić svirali su puni energije, nenormalno, uostalom kao i muzika koju sviraju, a publika je, normalno, igrala i skakala opijena zvucima koji su dolazili sa bine. Momci su, i pored problema sa monitorima, uspeli da iznesu koncert na najbolji mogući način. Posle tri sata upijanja odličnih vibracija i zvukova sinoćni koncert je stigao do kraja, a ljudi su napustili klub zadihani, znojavi i odlično raspoloženi.
Ostaje da primetim kako su grupe Krembou i Popečitelji uspeli da osvoje sve prisutne bez jedne od dimenzija muzike, a to su glas i tekst. Samo odlični bendovi su u stanju da veštinom zaokruže svoj zvuk u celinu bez neke od činilaca muzike. Ovakve grupe čine muziku bogatijom i lepšom.
Autor: Miloš Aranđelović