Nišville 2014 – Prvo festivalsko veče
Izvanredan performans na River Stage-u pod nazivom “Prijatelji Šabanu” pre dva dana, poslužio je kao svojevrstan pijedestal za sinoćnje zvanično otvaranje gigantskog Nišville jazz festivala, te je niški sastav Moba sa još nekoliko gostiju, nastavio vijugavom stazom džez muzike i tako otvorio ovogodišnji Nišville.
Kvartet Moba otpočeo je svoj performans sa par autorskih kompozicija predstavivši tako delić svog albuma ,,Sećanja’’. Publika je još uvek pristizala, a niškom sastavu se na sceni pridružio nekadašnji finalista takmičenja Ja imam talenat, Oliver Katić. Čuli smo nekoliko sjajnih kompozicija iz različitih žanrova u sjajnom džez aranžmanu poput hita Part Time Lovers legendarnog Steive Wonder-a. Zatim je Oliver Katić svoje mesto ustupio čuvenoj Nadi Pavlović kojoj je ovom prilikom uručena nagrada za životno delo. Publika je imala čast da čuje i džez standarde u aranžmanu Miše Blama, a izvođenju Nade Pavlović i kvarteta Moba, Cry Me A River i Lady Be Good. Počast Miši Blamu odalo je i dvoje njegovih učenika koji su uz podršku benda Moba izveli omiljenu kompoziciju svog profesora ,,Crni orfej’’.
Zatim je na scenu stupila, vizuelno i zvučno, vrlo neobična pojava, bugarski sastav Vayla Balkanska & orkestar ,,101 kaba gaidi’’. Vayla je uz pratnju preko pedeset gajdaša predstavila publici etno zvuke svoje rodne zemlje, a kao gosti iznenađenja na susednoj bini su se pojavila i dva trubačka orkestra tek pristigla iz Guče, i izveli zajedno sa gajdašima kompozicije Marš na Drinu i When The Saints Go Marching In.
,,Brazilska Aretha Franklin’’, Tania Maria je ponovo uspostavila vladavinu džeza kombinovanog sa muzičkom tradicijom Brazila, bosa novom i sambom. Publika nije mogla da ostane imuna na neodoljivi ritam Brazila. Vešto kombinovani stilovi, sentimentalne melodije i šarmantni izvođači uspešno su preneli duh i temperament Južne Amerike u nišku tvrđavu.
Potom je usledila još jedna poslastica za muzičke sladokusce pripremljena u francuskoj kuhinji od strane poznatog gitariste, violiniste i kompozitora Dorado Schmitt-a i njegovog pratećeg benda, predstavnika gipsy swing pravca. Najpre je bend bez svog idejnog vođe odsvirao jednu sentimentalnu kompoziciju, a do izražaja je najviše došao gitarista Samson Schmitt, sin Dorado Schmitt-a. Potom je i Dorado Schmitt, virtouz na violini, izašao na scenu, ritam je bio brži, melodije veselije, a ugođaj koji je stvoren je teško preneti rečima.
Legende džeza, američki sastav The Cookers, sinoć su bili jedini autentični predstavnici džez muzike. Pre nego što su počeli sa performansom, predstavnik ambasade Amerike u Srbiji, Rajan Roland uručio im je Konstantinovu statuu kao priznanje za doprinos džezu. Sedmočlani bend je na najbolji način iskazao svoju zahvalnost priredivši publici vrhunsko muzičko iskustvo. Bilo je dovoljno zatvoriti oči, prepustiti se zvucima, i mašta bi vas odvela u neke druge, daleke, gotovo imaginarne predele.
Za kraj, rumunski orkestar Zuralia priredio je reprizu programa svog koncerta sa River Stage-u. Ponovo je publika pala u trans, atmosfera je eksplodirala, a zemlja se tresla od gromkih duvačkih isntrumenata i skakanja prisutnih. Zanimljiva mešavina tradicionalne rumunske i romske muzike sa prizvukom Bregovića i Kusturičinih filmskih ostvarenja još jednom se pokazala kao magnet za publiku i okidač dobrog raspoloženja.
Tako, žanrovski šaroliko poput duginih boja i jednako veselo, završeno je prvo veče Nišville jazz festivala.