Solomon Burke i Terje Rypdal na Nišvillu 2010
Solomon Burke na otvaranju Nišvila
Kralj soula prvi put u Srbiji
Kralj soul muzike Solomon Burke (Solomon Bark) nastupiće 12. avgusta sa svojim bendom na otvaranju ovogodišnjeg Nišville jazz festivala u niškoj Tvrđavi – potvrdio je direktor Festivala Ivan Blagojević.
Jedan od najznačajnijih (a tokom mnogih decenija i najaktivnijih) pevača i autora u istoriji soula i ritma i bluza, za koga Tom Waits tvrdi da je “arhitekta američke muzike”, nastupiće uz pratnju svog kompletnog velikog benda (gitara, bas, bubnjevi, klavijature, duvači, gudači i prateći vokali) i to će biti njegovo prvo gostovanje u Srbiji tokom karijere duže od pola veka.
Zajedno sa (pokojnim) Wilsonom Picketom i Otisom Rendigom, Solomon Burke je tokom šezdesetih bio udarna igla izdavačke kuće Atlantic (kada se okrenuo ka “sekularnijem” tretmanu soula) i imao presudni uticaj na stil mnogih poznatih pevača i sastava. Između ostalih i na Rollingstonse koji su praktično počeli pod njegovim direktnim uticajem i koji i danas izvode Solomonove klasike “Cry to me” i “Everybody need somebody to love” (koja je ponovo reaktelizovana u izvođenju The Blues Brothers). Spisak njegovih sledbenika sa kojima je nastupao je impresivan: Eric Clapton, Tom Jones, Robert Plant, Elvis Costelo, Bob Dylan, Van Morrison, Dolly Parton, Aretha Franklin, Norah Jones, Johny Depp, Jerry Lee Lewis, Dr John, Don Was, Swamp Dogg…
Iako je stil ovog gorostasa u svakom pogledu (težak je skoro 200 kilograma) kombinacija različitih stilova (blues, country, gospel) Solomon je poznat kao jedan od najupornijih soul čistunaca koji nikada nisu pristajali na komercijalne kompromise. Priznanje za to je stiglo i kroz članstvo u skoro svim kućama slavnih kada je reč o popularnj muzici, ali i uručivanjem Grammy nagrade za najbolju savremeni blues album “Don’t give up on me” iz 2002. godine na kojem su se kao autori pesama pojavili Elvis Costello, Dan Penn, Nick Lowe, Tom Waits.
Godine 2006. Solomon Burke je objavio izuzetno interesantan country-soul hibrid, album “Nashville”, čime je na neki način anticipirao i svoje učešće na Nišville jazz festivalu.
Kraljevski tron i crvene ruže
Zbog svoje težine, Solomon Burke tokom svojih nastupa sve vreme sedi na prestolu, a organizatori su dužni da obezbede i prilaz za kolica kojima ga na binu dovoze do soul trona. U ugovoru, kao posebna stavka stoji i to da je organizator dužan da obezbedi sto crvenih ruža sa dužim drškama koje su očišćene od trnja – pošto cveće do kraja koncerta završi u publici.
Terje Rypdal na Nišvilu
Jazz sa severa Evrope u Nišu
Direktor Nišville jazz festivala Ivan Blagojević potvrdio je učešće sastava norveškog gitariste i kompozitora Terje Rypdalu na ovogodišnjem izdanju festivala koji će se od 12. do 15. avgusta održati u niškoj Tvrđavi.
Rypdal, jedan od najznačajnijih evropskih muzičara evropskog džeza, i jedan od najupečatljivijih predstavnika čuvene ECM produkcije još sa početka sedamdesetih, rodjen je 1947. godine u Oslu, a njegov originalni stil spoj je džeza, roka, klasične umetničke i ambijentalne muzike. Sa pet godina je počeo da svira klavir, a sa 13 je prešao na gitaru. Studirao je muzikologiju i kompoziciju na Muzičkom konzervatorijumu u
Oslu, a karijeru je počeo šezdesetih pod uticajem grupe Shadows u sastavu Vanguards. U to vreme je bio i muzički direktor i vođa orkestra u norveškoj postavi poznatog mjuzikla “Kosa”.
U svet džeza ulazi 1968. godine kada se pridružio bendu saksofoniste Jana Garbareka, a godinu dana kasnije i sastavima Georga Rusell-a. sekstetu i orkestru. Jedan od značajnih koraka u ranoj fazi njegove karijere predstavlja i učešće na fri-džez festivalu u nemačkom Baden-Badenu 1969. godine, kada je nastupio u bendu Lestera Bowieja.
Od 1971. godine pod svojim imenom snima albume za ECM (uglavnom u manjim sastavima, a na nekima se pojavljuje i samo kao kompozitor), a neki od muzičara sa kojima je najčešče saradjivao su: Jan Garbarek, Miroslav Vitous i Jack DeJohnette, Bobo Stenson, Palle Mikkelborg…
Na Nišville jazz festivalu Terje Rzpdal će nastupiti u triju u kojem su i Frank Hovland – bas i Paolo Vinaccia – bubnjevi.