Džumbus uz džuboks Džibera
Dragan Jovanović Gagi alias Di Džej Dži i njegov prateći bend Džiberi su, u misiji očuvanja slova dž u srpskom jeziku i širenja osmeha u vladavini očaja sinoć ispunili svoje zavete i u Nišu. Skoro dvočasovni program čiste zabave magično je delovao na prisutne u popunjenom Domu vojske, izazvavši salve osmeha, aplauza i poneku suzu u onim trenucima kada se
više nije moglo samo smejati.
Kao što to i priliči svakoj ozbiljnoj misiji od nacionalnog značaja, bilo je neophodno otpevati himnu te je Di Džej Dži zamolio sve prisutne da ustanu. Zaorilo se Bože pravde, zapravo, u interpretacij Džibera prilagođena vremenu i situaciji u našoj državi Bože, jao meni, jao tebi. Nakon što su ispunjeni protokoli i formalnosti, usledila je lagana i zanosna numera Gde si bre, čoveče, tragično smešna Jagnjeća balada, praćena ljubavnom kompozicijom Čikikita i sanjarskom Ja verujem da letim. Menjali su se ritmovi, stilovi, uvek praćeni nezaustavljivim smejanjem i gromkim aplauzima. Di Džej Dži je, pored sjajnih glasovnih sposobnosti pokazao i zavidno plesno umeće, naročito prilikom izvođenja pesme Svi mi kažu da sam lud iz predstae Nesrvstana strana muzike.
Pozdravili smo jednog od najvećih fudbalera Jugoslavije pevajući Dejo Genije, a onda i, kako je to Di Džej Dži rekao, jednog još većeg sportistu, najvećeg na planeti Novaka Đokovića, pesmom Nole šampione. Di Džej Dži je otišao da predahne, a na scenu je pozvao svog prijatelja, tačnije svoj alter ego koji u stvari jeste Di Džej Dži, ali kratke kose i narodnjačke muzičke orijentacije. Tada smo dobili priliku da uživamo u nešto drugačijem melosu, u pesmama o rakiji, zidarevoj ljubavi, i ostalim tužnim i srcecepajućim pripovestima iz života nekog beznadežnog zaljubljenika u žene a i kafane. Veliko oduševljenje izazvala je numera Ružo rumena (iz serije Moj rođak sa sela), koja je već sada kafanski klasik. Potom je na scenu ponovo stupio Di Džej Dži i zapalio atmosferu pesmom Leptiriću šareniću koja za muzičku podlogu ima hit Dip Parpla (Deep Purple) Smoke On The Water. Koncert je završen numerom Musaka, u toku koje je predstavljen i fantastični sedmočlani bend.
Smejali smo se do suza, saosećali se sa tragikom alkoholičara i romantika, i goreli od teških gitarskih rifova. Bila su to dva sata apsolutne zabave, sjajnog muzičkog i scenskog doživljaja, koji nas je bar za to kratko vreme odveo u neku lepšu dimenziju, dimenziju bezbrižnog džumbusa.
Set lista:
1. Himna
2. Gde si, bre, čoveče
3. Jegnjaća balada
4. Čikikita
5. Ja verujem da letim
6. Zima
7. Hipohondar
8. Bluz plavih bluza
9. Ture i bure
10. Beogradske devojke
11. Ludaja
12. Svi mi kažu da sam lud
13. Što da ti pojem
14. Dejo
15. Nole šampione
16. Gandi Dži
17. Ko to baca smeće
18. Pčelo pčelice
19. Rakijo vladarko
20. I Was Born
21. Leptirići šareniću
22. Samo Buda
23. Zidareva ljubav
24. Budućnost je samo za nas
25. Musaka